U upoznavanje dijela trogirske srednjovjekovne povijesti uputili smo se s rive kroz južna gradska vrata. Zaustavljamo se pred crkvom sv. Martina, danas sv. Barbare. Najstarija sačuvana trogirska crkva skrivena je od pogleda. Tek nadvratnik s uklesanim pleterom, pticama i križevima daje prolazniku naslutiti kako je pred njim sakralna građevina. Unutra nas dočekuje mir, nepomućen kroz stoljeća. Iako skromnih dimenzija, impresivna je u svojoj arhitekturi, čitav jedan svijet u malom… Lako je zamisliti kako se u davna vremena u njoj okupljao trogirski puk i ponizno slušao Božju riječ. Nešto od tog strahopoštovanja osjećamo i danas. Naša, do tada živahna grupa djece, spontano se umirila. Iskoristili smo trenutak i čudo moderne tehnologije, te poslušali kako zvuče gregorijanski korali u prostoru u kakvima su i nastajali.

Napredujemo na lenti vremena i iz ranog srednjeg vijeka odlazimo u razvijeni, u posjet katedrali. Na portalu Adam i Eva, a iza njih umijeće majstora uklesano u kamen. Potrebno je vremena da se upiju svi prizori s portala, slike iz svakodnevnog života prepliću se s onim biblijskim. U katedrali korske klupe iz kojih su svećenici pjevali one iste korale. Ne više u skromnoj crkvi, već u impozantnoj, bogato ukrašenoj katedrali koja svojim dimenzijama i opremom govori o usponu jednog grada i njegovoj snazi. S lijeve strane kapelica, u njoj trogirski svetac i zaštitnik. Pod nogama, pokriveni kamenim pločama leže oni koji su još za života sebi osigurali vječnost.

Napuštamo Katedralu i upućujemo se u Muzej sakralne umjetnosti, prelazimo preko trga. Zatvoreno je dvorište još jedna kršćanska crkva, ona sv. Marije na Poljani od koje su danas ostali samo zidovi. Oko nas hladovina, mir, gubi se vreva grada. U Pinakoteci mali Trogirani susreću umjetnost koju su im ostavili njihovi pređi – Gospu u ružičnjaku, poliptihe, raspetog Krista, biskupske odore… Iz Pinakoteke ponovno izlazimo u dvorište.

Krećemo u Knjižnicu na još jedan susret s knjigom. Nešto će od današnjeg obilaska ostati u malim glavicama, makar misao da smo premda prostorno maleni, ipak bili veliki.

Zahvaljujemo se našim istraživačima trogirske povijesti, djeci vrtićke skupine „Leptirić“ iz Planog i njihovim odgojiteljicama Ines Ercegović i Andrijani Rožić. Posebna zahvala don Roku Kaštelanu i djelatnicima Muzeja sakralne umjetnosti koji su nam omogućili slobodan pristup „iza zidova“.