Johanna Holmstrom: Otok duša

Na otočiću Själö, u finskom arhipelagu Nagu, postoji bolnica u kojoj su od 1619. boravili i umirali gubavci. A onda je od 1785. do 1962. bila boravište i umiralište duševnih bolesnica. Da, samo žena; i da, malo je bilo onih koje su uspjele otići s otoka – nebrojeno više ih je sahranjeno na otočnom groblju. U arhivu obližnjega grada Turku (švedski Abo) pohranjeni su zdravstveni kartoni pacijentica u kojima su pedantno bilježena njihova tjelesna i duševna stanja. To su dokumenti o sudbinama stvarnih žena koji su nadahnuli Johannu Holmström za ovaj roman. Otkako je Kristina Andersson 1891. počinila nešto nezamislivo i završila kao doživotna pacijentica u Själö, pa do 1997. kada je sahranjena Sigrid Friman, medicinska sestra koja je bila dobri duh otoka i objedinila sudbine junakinja, sažima nam se stoljeće neoprostivog odnosa prema duševnim bolestima, rodnoj nejednakosti, eugeničkim zastranjenjima, nerazumnom “rasnom” žigosanju…. Prema metodi slavnog francuskog pionira u proučavanju ženske histerije, Jean-Martina Charcota, nemirne i neposlušne se pacijentice i na finskom otočiću stavljaju u izolaciju.